NEMAM ( PRAVOG ) PRIJATELJA.

 

Zanimljivo je kako nam se život dramatično počne mijenjati kada izađemo iz svoje komfor zone.

Dugo vremena sam razmišljala o jednom problemu s kojim se suočava sve više ljudi današnjice, ali vjerujem i da nekoć također...

Uz fenomenalnu online povezanost, mnogobrojne aplikacije, 5G mrežu i dostupnost na milijune informacija jednim klikom osjećamo se sve više usamljenima...što na prvu nema nikakvog smisla!😮

Naš svijet ( generalno ) nalazi se u SMART telefonu. Ostanemo li bez interneta ode tlo pod nogama!

Ujutro netko odmah, netko malo kasnije zgrabi telefon u ruke i krene naša ugoda sa tipkanjem da nešto novo saznamo, nečiju poruku ili objavu vidimo...

A onda dodamo i nešto svojega! Zašto ne...?!😄

Ali na kraju moramo ugasiti telefon i krenuti u svoju stvarnost; posao, obaveze, djeca, škola, aktivnosti...

I tada smo sami. Obavljajući razne obaveze, nalazimo se u raznim ulogama kao što su uloga kolege, učenika, djeteta, partnera... Ali uloga koju posebno volimo primjenjivati naziva se uloga PRIJATELJA.

No tko je prijatelj? I kome smo mi prijatelj? Tko je nama prijatelj?

Da...imati danas prijatelja a da nije krvni rod ili životni partner...I ne, nikako poznanik.

Razmisli....tko bi to bio... Nema baš puno, zar ne? I sva ta imena u našem telefonu , na aplikacijama,..., toliko ljudi a tolika praznina.

Glavni razlog tog problema - je ona komfor zona na početku teksta. Kako? Idemo po redu... 😉

Nekoć je stvar išla glatko prirodnim putem. Od malena provodiš vrijeme vani, ponavljam VANI sa raznom djecom i s vremenom netko ti ostane sa kime izgradiš čvrsto temelje do kraja života i tu osobu nazivaš prijateljem! Blago onima koji su to postigli, oni su bogati.

Ali taj se scenarij nije desio svima.

I što je sa svima....?

Danas je stvar malo složenija... Nismo u parku sa još dvadesetero djece gdje nas mama ili baka zovu iz petnih žila da je vrijeme ručka.

Danas smo u mobilnoj komunikaciji sa mnoštvom dok sjedimo doma na krevetu, na sofi ili na WC-u.

Ti naši "prijatelji" su na facebook-u, instagram-u , snapchat-u i tako dalje... TO NISU PRIJATELJI!

Prijatelj je osoba koja nas poznaje, koja nas razumije, koja nam je podrška, koja nam je kritičar, koja nam je rame za plakanje, koja nam je savjetnik, koja je spremna gutati naša....hm. 

I eto nas....😔

Ajmo sada na rješenje!

Istina je da kroz život kako kročimo susrećemo razne ljude, prirodno. Ali isto tako skoro svi ti ljudi su prolazni. I dolaze novi i novi.

Često su me ljudi znali pitati kako naći prijatelja. U današnjem svijetu to je itekako izvedivo. Iskreno tako možemo čak i naći partnera!

Ali prvo moramo krenuti od sebe. Činjenica, to je bazna jednadžba.

Komfor zona nas čini izoliranima, ali osjećamo se sigurno u njoj. I tu je njena toksičnost koja nas degradira u svim aspektima života.

Potrebno ju je napustiti. A to ćemo izvesti na samo jedan jedini način! Da izađemo iz doma i odemo u park igrati se sa ostalom djecom! 😃

Ok, i sad se pitaš :"Zašto čitam ovaj blog???". Čekaj...

Iako smo odrasli ili na pragu odraslog doba moramo se nastaviti igrati kao djeca. Ta igra mora biti nešto što nas privlači, igra koja nas zabavlja i koja nas čini sretnima. Igra koja nas ispunjava!

Igra može biti bilo koja vrsta sporta, hobija, obrazovanja, tečaja, udruge, organizacije...Ona nam mora biti privlačna i držati nas toliko da se veselimo svaki put kada je vrijeme za nju! Tada i jedino tada znamo da je to ono pravo!

Kada smo našli našu pravu igru, igru u kojoj izgubimo sebe, naići ćemo na drugu djecu koja u njoj uživaju jednako kao i mi.😏

I tada će se prirodnim putem desiti upoznavanje, izmjena riječi, izmjena rečenica, tema, odlazak na piće, dodavanje u mobitel , druženja prilikom ili nakon igre. S vremenom netko će izroniti iz mase, netko će biti ta osoba koja nas je primila za ruku kada smo pali tijekom igre, osoba koja nas je savjetovala, koja nas je saslušala, osoba koja nam je bila podrška.

Tada ćeš prepoznati kako nastaje prijatelj.💕

Sretno!💗